U Skelanima služen parastos za Srbe ubijene 1993. godine

Kod Centralnog spomenika srpskim civilima i vojnicima u Skelanima kod Srebrenice je, 16. januara, služen parastos i prislužene svijeće za pokoj duša 305 nastradalih Srba iz ovog mjesta i okolnih sela, koje su srebreničke muslimanske snage ubile u proteklom ratu, a njih 69 usmrćeno je na ovaj dan 1993. godine.

Više stotina stanovnika srednjeg Podrinja sa obje strane Drine prisustvovalo je parastosu.

Parastosu i pomenu žrtvama prisustvovao je i predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske general Milomir Savčić.

Predsjednik Savčić je rekao da iz Skelana treba poslati poruku mira, a ne osvete.

– Činjenica da još niko nije odgovarao za masovna ubistva srpskih civila u Skelanima, u proteklom ratu, najbolje govori o stanju u pravosuđu BiH – rekao je Savčić.

On je podsjetio da je ovo jedan u nizu tragičnih dana u srpskoj istoriji i dokaz da se sloboda uvijek plaćala životima, dodavši da su nažalost ovdje slobodu skupo platili i civili.

Cvijeće su osim generala Savčića položili i izaslanik predsjednika Republike Srpske Miladin Dragičević, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Savo Vulić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Duško Milunović, te delegacije boračkih organizacija i opština Srebrenica, Bratunac, Zvornik, opštine Bajina Bašta u Srbiji, te brojne stranačke delegacije.

Ministar Milunović je upitao koliko je to Naser Orić trebalo da ubije Srba – žena, djece i staraca, da bi pravosuđe BiH podiglo optužnicu i procesuiralo zločince. Podsjetio je da se svake godine obilježava stradanje Srba u Skelanima i da je prošlo 26 teških godina otkako su Orićeve horde počinile stravične zločine i ubile 69 Srba u ovom mjestu i njegovim zaseocima, naglasivši da je sramota pravosuđa BiH da još niko nije odgovarao za taj zločin.

– Zločinci nisu imali nikakav osjećaj ni prema ženama, ni prema djeci, a ubili su 15 žena starosti od 19 do 78 godina, dva dječaka i osam staraca – precizirao je Milunović.

On je ocijenio da pravosuđu BiH taj broj nije važan kada je riječ o Srbima jer po komandnoj odgovornosti izgleda samo Srbi odgovaraju, naglasivši da se to mora promijeniti i svi zločinci odgovarati ukoliko se želi živjeti u zajedničkoj državi i graditi povjerenje.

Poručio je pravosuđu BiH da institucije Srpske nikada neće odustati od pravde i da se neće smiriti dok zločinci ne budu odgovarali.

Parastosu u Skelanima su prethodili parastosi, prisluživanje svijeća za pokoj duša ubijenih i položeno cvijeće kod spomenika u obližnjim selima Ćosići i Kalimanići čiji su stanovnici takođe, nastradali na današnji dan prije 26 godina.

Od 305 ubijenih Srba iz ovog kraja u posljednjem ratu više od polovine bilo je civila, žena, djece i staraca.

Jake muslimanske snage iz Srebrenice sa nekoliko hiljada vojnika pod komandom Nasera Orića, upale su 16. januara 1993. godine u zoru u srpska sela Kušiće, Ćosiće, Kalimaniće i još neka, a zatim i Skelane, ubijajući, pljačkajući i paleći sve što je srpsko, sa jasnom namjerom da izvrše etničko čišćenje i potpuno zatru tragove srpskog života i postojanja na ovom prostoru, što potvrđuje skrnavljenje srpskih grobalja – lupanje krstova i nadgrobnih spomenika.

Tog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece i 15 žena.

Ranjeno je 165 mještana. Od 30 zarobljenih polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima, a njih četvoro još se vode kao nestali.

Stanovnici su tražili spas u povlačenju prema graničnom mostu ka Bajinoj Bašti u Srbiji, dok su neki pokušali spasiti živote preplivavanjem Drine.

Most preko koga se civilno stanovništvo jedino moglo prebaciti u Srbiju bio je pod stalnom mitraljeskom vatrom i postao je srpsko stratište, pa je u pokušaju bjekstva na mostu i u njegovoj blizini nastradalo najviše civila, kao i u talasima hladne Drine.

Najmlađa žrtva bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su pobjeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni kuršumima.

Nastojeći da zatru sve što je srpsko na ovom području, muslimanske snage su tog dana opljačkale i spalile srpska sela Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, dio srpskih Skelana i još nekoliko sela.

Nisu stigli do Crvice i njenih zaselaka pored Drine i Petriče i to su jedina srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena u proteklom ratu.

Za ovaj, kao ni za druge brojne muslimanske zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju niko nije odgovarao.



   

Translate »